Za jednog bi se moglo reći da je bio hirovit, a drugi više taktičan. Obojica su bili odlučni i odvažni kakvi pustolovi i jesu. Dok su svaki, nezavisno jedan o drugome kročili sigurni u svojoj nesigurnosti kišnom, listopadnom šumom, obojica su zapali u istu zamku, koju je kišna šuma eonima taložila svojim šumskim tlom.
Živo blato, prekriveno lišćem i granjem, nevidljivo i iskusnom oku, gutalo je jednog i drugog neovisno o vremenu života, razlikama u ličnosti i sposobnosti.
I što se događa s osobom koja zapne u živo blato to svi već znamo, uhvati ju panika; gnjecavo, mokro blato polako, ali sigurno guta sve što zapne unutra. Prvi pustolov, kako je zapao, a bio je hirovit, odmah je počeo paničariti, trgati se i nekorisno boriti za život. Bez obzira na bogato iskustvo, grčeći se u živoj masi propasti bio je još brže progutan u bezdan.
Drugi pustolov, kako je zapao u istu šumsku klopku kao i prvi, osjetivši kako tone, prvo je osjetio panični poriv za trzanjem i borbom za vlastiti život. Ali budući da je bio taktičan, oslonio se prvo na svoja osjetila, kako bi se smirio. Njuhom je njušio trulo lišče i vlažno blato, mulj. Sluhom je osluhnuo vjetar koji piri šumskom alejom i grančice koje pucketaju pod stopama šumskog života. Vidom je okružio svoj sadašnji živi prostor i pregledao sve detalje koje je mogao uhvatiti vlastitim očima, ali nažalost nije uočio ništa poput lijane ili nekog granja za kojeg bi se mogao uhvatiti.
Osjećao je vlagu i hladnoću mase koja ga je gutala. Ujednačio je svoj dah s okolinom i uspio je smiriti svoju žudnju za trzanjem, koprcanjem i nekorisnom borobom protiv ovog lukavog i pedantnog protivnika. Budući da se dovoljno primirio da bude svjestan svoje situcije, osjećao je strah koji je uvijek bio njegov saveznik i tjeskobu koja mu je davala snagu i potrebnu krv kako bi bolje mogao promišljati. Iskoristio je svoje navedene adute i prepuštajući se polaganom, ali sigurnom tonjenju zaplovio je u riznicu svojih resursa, svojih iskustava. Ćutajući svoju okolinu prisjetio se svog učitelja koji mu je davno prije opisivao svoj susret s živim blatom...
Njegov učitelj je zapao u sličnu kaljužu smrti, ali je nakon što je pribrao svoje misli i osjećaje laganim kretnjama poput prepuštanja, prevrnuo se na trbuh kako bi povećao svoju površinu i zmijolikim gmizanjem uhvatio lijanu koja je rubnim krajem bila zagnjurena u živo blato. Uspio je, spasio se!... Pustolov je pomislio i odlučio iskoristiti znanje koje mu je njegovo nesvijesno ponudilo. Nažalost, u fazi u kojoj je sada bio, živo blato ga je već povuklo do pola leđa, tako da nije uspio zaplivati poput učitelja. Ipak, rekao je sebi, barem ću pokušati, borit ću se za život koristeći svoje adute.
Odustanem li sada svejedno će me progutati ovaj vlažni i hladni grob. Slušajući u svojoj glavi riječi ohrabrenja svojeg učitelja, vizualizirajući sliku njegovih pokreta i osjećajući navalu adrenalina koji je uspio tako dobro ukrotiti, pustolov svejedno zapliva prema naprijed uranjajući glavu u bezdan mokrog blata. Sada je cijelim tijelom zaronio, ali je ipak imao dovoljno zraka i usporio propadanje u smrt. Kružnim kretnjama prepušten samom sebi i vjeri u sebe, te činjenici da je sve moguće pokušao, zamahivao je lagano rukama i taman kada je mislio da je ovoj pustolovini došao kraj, prstima u vlažnom mraku napipao je čvrsto žilje obližnjeg drveta. Žilje spasa. 

Zašto nam je važna ova priča? Važna je jer želim da znate da ikad mislite da je kraj, da više nemate snage , da ne postoji način ili da ste probali sve moguće naline koji nisu uspjeli, znajte da dok živite uvijek postoji rješenje,Uvijek postoji nešto što može promijeniti vašu sadašnju situaciju. 

Kroz NLP coaching sa mnom na ličnom razvoju irješenju određenog problema kao jasnog cilja , tu sam da mi se obratite kako bi zajedno riješili vaš problem.

ontaktirajte me na broj telefona ilik putem e-maila kako bi zakazali sesiju ili besplatan razgovor radi potrebnih informacija u narednim coaching vidjenjima kao moj klijent,