Pozitivne i negativne emocije
Znamo već tu dobro poznatu "podjelu" emocija na takozvane "pozitivne" i "negativne", "dobre" i "loše", ondosno one poželjne koje treba gajiti, održavati, stremiti im i one nepoželjne koje treba izbjegavati, suzbijati i negirati. Tako u "poželjna" osjećanja spadaju osjećanja kao što su: mir, zadovojstvo, ushićenje, euforija, a sva ova i slična emotivna stanja najčešće nazivamo - sreća. U ona pak "nepoželjna" spadaju: nemir, nespokojstvo (anksioznost), ljutnja, bijes, strah, tuga. I tako, svi smo već što svjesno što podsvjesno usvojili ovu podjelu, uzimajući je nerijetko zdravo za gotovo, bez upita u njenu istinitost. Jer, to je tako zar ne ? I šta tu uopšte treba razmatrati. Na prvi pogled ovde sve izgleda jednostavno, kao podjela na crno i bijelo, dan i noć, dobro i loše... Našem mozgu je lakše da razmišlja u kategorijama i da sve što dozna svrsta u neke svoje unapred pripremljene fioke. E, sada, koliko te podjele odgovaraju činjeničnom stanju i realnosti rijetko kada se zapitamo.
Ali hajde da se malo priupitamo, hajde da malo razmislimo o ovoj podjeli emocija na "pozitivne" i "negativne" ? Hajde da je malo bolje sagledamo i razmotrimo. Da li je ona savim tačna, ima li u njoj nekog nedostatka, postoji li tu neki previd ?
Postoji.
Previd.
Mala začkojica.
Sitnica.
Koju kada uočimo sve dobija novi smisao, novo sagledavanje našeg emotivnog stanja.
A znate li koja je ta "sitnica"?
Ne postoje "dobre" i "loše" emocije. Postoje samo emocije. I sve su one dio nas, našeg psihološkog i emotivnog bića, i sve one imaju svoju svrhu i funkciju u našem životu.
I da, među njima postoji samo jedna razlika.
Jedna jedina razilka.
Jedna jedina podjela.
Emocije se mogu podijeliti samo na prijatne i neprijatne.
I to je ta sitnica, sitnica koja čini veliku razliku. Jer mi miješamo dijve vrlo slične, ali u isto vrijeme vrlo različite podjele. Pa po nekom automatizmu smatramo da ono što nam je prijatno i što nam godi je nešto pozitivno i dobro, a ono što nam nije prijatno etiketiramo kao loše i negativno. To zaista nekada može da bude tako. Ali postoje situacije kada to nije baš sasvim tako. Čak suprotno od toga.
Možda je poređenje pomalo čudno, ali to je kao kada jedemo neku ukusnu hranu i to nam prija, ali to ne znači da je ta hrana zdrava. I obrnuto, možda neka hrana i nije tako ukusna, ali je jako zdrava. Slično je i sa emocijama, možda nam neke nisu prijatne, ali su neophodne za naše psihičko zdravlje. Tako na primjer tuga nije prijatna emocija, ali je u situacijama gubitka neophodna za našu psihu i predstavlja zdrav emotivni odgovor na datu situaciju. S druge strane mir i spokoj su prijatne emocije, ali u nekoj situaciji kada treba hitro reagovati ili pak u sportu ili nekom takmičenju mogu da imaju negativnu konotaciju jer ne dovode do adekvatne akcije u datoj situaciji.
Kao što vidimo, podjela na "pozitivne" i "negativne" emocije nije tako jednostavna kao što nam se možda isprva učinilo. U našem emotivnom spektru postoji čitav niz različitih emotivnih stanja. Mnoga od njih se javljaju zajedno, udruženo, nekada jedna emocija maskira ili prikriva drugu, nekada se međusobno nadovezuju i pojačavaju jedna drugu...Neka da su vrlo jake i jasne, nekada slabe, nejasne... Nije lako uvijek prepoznati svoja osjećanja. Nije lako nekad ni priznati ih ni sebi ni drugima. Zato mogu lako da nas zbune, zavedu, da ih ne prepoznamo ili sasvim pogrešno protumačimo.
Zato svojim emocijama treba da pristupimo sa punom pažnjom i posvjećenošću. Da dobro razmotrimo, da analiziramo šta ih to izaziva, zašto se tako osjećamo, i šta nam naša osjećanja poručuju, na šta nas upozoravaju. Ovo nije uvijek lak proces, nekada može da zahtjeva i dosta vremena i energije, ali vrijedi truda. Jer kada prepoznamo svoje emocije, kada ih prihvatimo i razumijemo šta nam poručuju moći ćemo da iz svakog našeg osjećanja izvučemo ono najbolje za nas. Tako ćemo mnogo lakše upravljati svojim emocijama i u njima pronaći svog najboljeg saveznika u svakoj situaciji.
Zato, nemojte se plašiti svojih emocija. Nemojte nikako ni da ih se stidite ili negirate. Slobodno ih osjećajte. Sve. Prihvatite ih i razumite ma koliko vam bile čudne, teške, lijepe, strašne, zbunjujuće, ohrabrujuće....One su naše duhovno blago. Otkjučajte srce i um za svoja osjećanja. I otkrićete njihovu snagu. I svu ponoću života.
Bilo da su prijatne ili neprijatne, sve emocije imaju važnu ulogu u našim životima. I sve one mogu imati pozitivan ili negativan uticaj na nas. To zavisi od njihovog trajanja, intenziteta, situacije u kojoj se javljaju, ali najviše zavisi od nas samih. Od toga koliko ih prihvatamo, kako ih razumijemo i na koji način njima upravljamo.